- Julia, reinkarnirati ne u novnoj novoj. Ali crtani ste crtali prvi put ...
- Da, i čekao sam ovo dugo vremena i sanjao o glas neku vrstu crtanog filma.
- A kako si?
- Veoma zanimljivo. Imam sjajan užitak.
- Nije li se to dogodilo?
- Bilo je. Pogotovo na kraju, kada glas već sjedi, a još uvijek trebate razgovarati i razgovarati. Ali čini mi se da u bilo kojem djelu koji želite napraviti sto posto, ponekad je teško.
- Molim vas, recite nam o svojoj heroini.
- Zove se Marija. Ona je divna djevojka. Vrlo duševna, odgovorna, uvijek dolazi u pomoć, ako je nekome nekome treba. A ona je crvenkasta. (Smeh.) I nešto poput mene u osamnaest.
- A u djetinjstvu ste imali omiljenu heroinu bajki ili crtanih filmova?
- Zaista mi se svidjelo peppi četvero. Stvarno sam htio biti poput nje. (Osmjesi.)
Julia Savicheva, kako bi se postigla u ulogu, došla do izražavanja crtanog filma u istoj odjeći i sa istim frizurom kao njenom heroinom Mary. .
- Ali ona je dijelom dijete. Jeste li bili isti?
- Djelomično da.
- A je u vašoj trenutnoj heroini Mary nešto, šta si ti uopšte sličan?
- Teško pitanje. U svakom slučaju ima svoj lik, njegove ideje o životu. Ali tako duboko nisam razmišljao.
- Marija u početku ne baš jednostavne veze sa ocem ...
- Da, njegovo ime je profesorska bomba. Živi pustinjak. Mary mu dolazi kući, pita kako ima. A bomba je odgovorna za nju da studira malene male ljude koji nikome nisu vidljivi, ali zapravo postoje, i želi da dokaže svima. Čudno, zar ne? Dakle, Mary, naravno, ne vjeruje mu. Ali samo do trenutka kada sama ne padne u ovaj skriveni šumski svijet i ne postaje tako mali kao ti ljudi.
- Imate li nesporazum sa ocem?
- Sve je u redu u mojoj porodici.
- Parcela crtanih razvija se u fantastičnom svijetu. I na kojem fantastičnom mestu ste ikada posetili?
- (misli. - Ed.) Verovatno Južna Afrika.
- Jeste li se odmarali tamo?
- Bio je jedan TV projekat, u kojem sam bio gost, i imao sam sreću da ću tamo provesti nekoliko dana.
U originalnom crtanom filmu Mary i njen otac, profesorica bomba govori Amandi Saifred i Jason Sudyakis. Okvir iz animacijskog filma "EPIC".
- I šta si najviše pogodio?
- Pa, to je kako posjetiti drugu planetu. Baš kao u Japanu. U Japanu je nevjerojatno sve - zgrade, tehnike, ljudi, kako žive tamo, jer komuniciraju, kako su vezani za njihove gadgete. Ovo je vrsta ludeg svijeta. I u Južnoj Africi, naprotiv, sve je vezano u prirodi. I stigao sam tamo u strašnoj grmlje. Generalno se bojim grmljavine, munje. Ali ono što je bilo u Južnoj Africi samo je noćna mora. Takav osjećaj koji dođete u pakao.
- Mali junaci crtanog filma "EpIc" žive u skrivenom od očiju šumskog svijeta. Da li ste više urbanističkih ljudi ili ste važni za jedinstvo s prirodom?
- Volim biti u prirodi. Čini mi se da ona daje snagu. Pogotovo kada ste stalno u ludom ritmu, živite na ludoj grafici, pomaže se opustiti tačno odlasku prirodi.
- I sve vrste bubica, pauka, gusjenice vas neće uplašiti?
- Nisam se baš ne bojim insekata. Da su bili strašni ogromni pauci, kao i u suđenjima u Fort Boyard-u, naravno bih se uplašio. Ali u našoj traci se čini da nema Tarantulalov. (Smeh.)