- Sabina, da li si zadovoljan svojim životom?
- Visoko!
- Vaša karijera dodaje zavist mnogim. Kako ste uspjeli ući u seriju, što je najpopularnije kod čuvenog "ostati živ"?
- Uz uzorke, sve se u potpunosti dogodilo. Bio sam u posjeti svojoj dobrom Moskvi, pogledao je nekoliko sati za večeru. U ovom trenutku, Vyacheslav Yakovlev, koji je bio jedan od proizvođača serije "Sibir", odvezao se u njega. Čuo je u razgovoru koji živim i radim u Americi i pitao da li ne želim da isprobam ruku u zanimljiv projekt? Snimao sam uzorke u Moskvi i poslao ih u Los Angeles. I bio sam odobren. Naravno, i dalje sam pomogao činjenici da nisam imao ruski naglasak. U seriji igram Izraeli, pa bih želio dobro, igrao sam na listinju, ali s lošim engleskim ne bih to prošao.
- Odakle dolazi takvo znanje o jeziku?
- U adolescenciji godine bio sam angažovan na engleskom jeziku sa nastavnikom, a potom sam pokušao održati nivo jezika. Međutim, u prvoj godini studija u Strasrewbergu (Lee Strasrerg pozorišni Institut. - Ed.) Imao sam ubod u razumijevanju. Ali ovo je sve rad prakse. Pročitao sam puno igranja na engleskom jeziku, otišao na tečajeve direktorom za kasting, gdje dajete tekst za uzorke i 10-15 minuta da pripremite i igrate scenu. Namjerno sam stavio stresno, nelagodu, tako da sam morao okupiti i prevladati strah. I radim na naglasku sa zasebnim učiteljem. Ovo je potpuno drugačiji mehanizam. Kako ponovo naučiti govoriti.
- Verovatno ste u Institutu u Los Angelesu, naučili da razgovarate ponovo?
- Možeš i tako da govorite. (Smeh.) I, na primer, pomislio sam vrlo dugo da izraz "za dobar" znači "za nešto dobro" - preveo sam ga doslovno. I znači "zauvijek" ili "sa krajevima". I svaki put kad sam preletio nekoliko sedmica u Moskvu na pucnjavu, onda su me učenici pitali: "Idete li sa krajevima (" za dobro ")?" I ja, s obzirom da znače moj odlazak za nešto radosno, rekao: "Da, momci! Na snimanju sam! Sve je fenomenalno! " Svi sa mnom tako fermentirani! I mislio sam: Šta su duhovni ljudi ovi Amerikanci! (Smeh.) Tri puta je to učinio! I bili su toliko iznenađeni kad sam viđen za nekoliko tjedana, ali nekako uljudno ćuti. Tada sam napokon zamahnuo jedan od svojih poznanika: "Zašto cijelo vrijeme obećavate s krajevima odlaska - i neće otići?"
Nedavno je sudbina donijela Sabinu sa Michaelom Madsenom. Upoznali su se na pucnjavoj oblasti tragikomedije "Devetog oblaka". .
- Jezična barijera bila je najteža tačka adaptacije američkom životu?
- Prilagođao sam se sasvim lako. Imam kosmopolit, putovao sam puno od rane dobi, pa nisam imao čvrsti mentalitet, što bi bilo teško razbiti.
- Zar nisi nedostajao kod kuće?
- Nedostajalo mi je, naravno! Pogotovo na roditelje i prijatelje. Ali često letim sasvim dovoljno, pa sve je nekako izdržalo.
- Sabina, ako se vratite u TV seriju, tada se događaji odvijaju u Sibiru, gdje je pao meteorit Tungus. Pucanje se dogodilo u Rusiji?
- Ne, snimali smo u malom gradu Winnipeg, na sjeveru Kanade. Priroda je vrlo slična našem, ali da letim samo nekoliko sati iz Los Angelesa. Bila je to savršena opcija.
- Jeste li savjetovali američke filmaše o ruskim nebaws i tradicijama?
- Radili smo vrlo dobre umetnike. Ali, naravno, postoje neke suptilne karakteristike koje samo ruski čovjek može primijetiti. U jednoj od epizoda stižemo do napuštenog grada i, naravno, umjetnici su dali bojanje i teksturu na ovo mjesto. A naš proizvođač me pita: "Kako?" I sve se čini sjajno, ali nema dovoljno malog života. I kažem: "Piši na jednoj od kuća -" TSOI živi! ". A priča se odmah pojavila i samo da je najoprečnije da samo osoba koja je odrasla u Rusiji može znati.
"Ako govorimo o njihovim ivelima: U našoj prezentaciji tipičan američki je jede od plastičnih kutija, čita stripove i izgleda bejzbol. Istina je?
- Naravno da ne! Jasno je da su svi ljudi različiti. Istina, ponekad misle da nemamo puteve, svi imaju medved i balalaci! Jack! (Smeh.) Postoje, naravno, neke opće karakteristike koje mogu biti svojstvene najviše. Ali više ne primjećujem. Radije vidim zasebnu osobu pred njim i ne reži sve pod jednim češljem. Ali bejzbol oni stvarno vole! (Smeh.)
U seriji "Sibir", koji na američkoj televiziji otkucava ocjene legendarnog "Ostani živ", Sabina igra jedan od 16 stranaca, koji su se našli u ruskoj Taigri. .
- Šta vas je veliko udario u Amerikance?
- Njihova najsuvremenija želja da vjeruje u nešto dobro, u najboljem slučaju.
- Uskoro imate rođendan. Prema američkim standardima, još uvijek imate porodicu rano, a na ruskom - vrijeme je dugo vremena. U ovom pitanju ste na čijoj je strani?
- Vjerujem da sve ima svoje vrijeme. Velika sreća je moći da slušate sebe i veliku tragediju - učinite nešto prema opšte prihvaćenom mišljenju.
- Roditelji ne nagovještavaju, šta je to već vrijeme?
- Ne! Ali ti, po mom mišljenju, nagoveštaj! (Smeh.)
- Porodica utiče na vaš život ili ste već utjecali na njih?
- Mi utičemo na život jedni drugima. To je neizbježno. Mi smo vrlo bliski, a roditelji su moja najmoćnija podrška. Ne bih bez njih i pola.
- Nisi mislio, gde ćeš živjeti u budućnosti?
"Ako sam se pitao za ovo, trebao sam odabrati drugu profesiju." Čak su i glumci koji žive i rade samo u Rusiji suočeni sa nedostatkom vremena provedenog sa porodicom. Ali opet, kada se pojavi porodica, tada će biti rješenja i kompromisa.
- Sabina, sad ste zadovoljni svojim životom, a šta sledeće?
- A onda - živjeti. (Smeh.)